Bogatija zemlja, siromašniji ljudi (05.02.2025)
Rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti predstavlja situaciju u kojoj se domaćinstvo suočava sa najmanje jednim od tri povezana rizika: prihod ispod granice siromaštva (koji je 2023. bio 1619 leja mesečno – otprilike 325 evra po osobi), materijalna i socijalna deprivacija i nizak nivo zaposlenosti (gde odrasli rade manje od 20% svog godišnjeg potencijala).
Dragana Diamandi и Iulia Hau, 05.02.2025, 11:30
Rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti predstavlja situaciju u kojoj se domaćinstvo suočava sa najmanje jednim od tri povezana rizika: prihod ispod granice siromaštva (koji je 2023. bio 1619 leja mesečno – otprilike 325 evra po osobi), materijalna i socijalna deprivacija i nizak nivo zaposlenosti (gde odrasli rade manje od 20% svog godišnjeg potencijala). Prema statistici Eurostata iz 2023. godine, stanovnici Rumunije su na prvom mestu po ovom riziku (32%), a slede Bugarska (30%), Španija (26,5%) i Grčka (26,1%).
Štaviše, prema studiji koju je sprovela nevladina organizacija Save the Children, skoro svako drugo dete u Rumuniji (41,5%) je pogođeno siromaštvom i izloženo je riziku od socijalne isključenosti – gotovo duplo više od evropskog proseka. Takođe drugi podaci Eurostata pokazuju da je u Rumuniji – više nego u bilo kojoj drugoj zemlji EU – siromaštvo nasleđeno. Samo 4% rumunske dece koja odrastaju u porodicama sa niskim obrazovanjem završavaju fakultet. Ovaj procenat je u Bugarskoj manji (3,9%), dok najveće šanse da generacijski napreduju i steknu fakultetsku diplomu, a da potiču iz porodice bez visokog obrazovanja imaju Španci 49,8%, Portugalci 37, 6% i Grci 34,5%, .
Zašto trećina Rumuna živi na granici siromaštva ako je 2023. bruto domaći proizvod zemlje povećan za 2,4% u odnosu na 2022. iako smo među Evropljanima koji provode najveći broj sati nedeljno na poslu, 39,7 u poređenju sa evropskim prosekom 36,4 sata?
Andrei Caranu, politikolog i univerzitetski profesor na Nacionalnoj školi političkih i administrativnih studija (SNSPA) u Bukureštu, objašnjava ovu jaz:
„U našoj zemlji ekonomski rast je ostvaren uprkos i protiv svih socijalnih politika. Štaviše, vaša generacija je ta koja je 2017. bila protiv socijalne pomoći, protiv „krezuba“, želeći neku vrstu generacije koja će biti potpuno pročišćena od onih sa sela, iz malih gradova, od svega što predstavlja komunističku prošlost Rumunije, a posebno od penzionera. Sećam se užasne slike iz Jašija, odakle sam ja, mladi ljudi su gađali starca novčanicama od 1. leje kako bi on kupio novac. Mislim da je to bio najstrašniji trenutak“.
Andrei Caranu objašnjava da problematična generacija na koju se on odnosi su Rumuni rođeni posle 1990. godine, čak nakon 1985. godine, početom novog milenijuma. Generacija koja, kaže ekspert, živi u ekonomskom i socijalnom balonu u velikim gradovima, koja zaboravlja da postoji još jedan deo Rumunije i koja želi da prekine svaku vezu sa prošlošću, a da ništa o tome ne razume. Politikolog definiše ovu generaciju kao skupinu novog kapitalizma, „zbunjenu“ postojanjem druge generacije, koja dolazi iz tranzicionog perioda od kraja komunizma i koja ima drugačija ponašanja potrošnje i postojanja:
,,Sve javne politike koje su sprovedene u Rumuniji nakon 2004. godine bile su zasnovane isključivo na ideji ekonomskog razvoja. Novac je davan za mikropreduzeća, za mala i srednja preduzeća, za start-up. Sada se ulažu ogromne sume u autoputeve, ali se socijalna pomoć i dobar deo socijalno ugroženih kategorija jednostavno zaboravlja. Osobe koje se izvlače na površinu, recimo stari iz raznih sela, prikazuju se samo zbog izbornih razloga, protiv vladajućih struktura koje zaboravljaju na naše pretke, poslednje čuvare tradicije“.
Upitan koja bi bila rešenja za otklanjanje ovih socijalnih i ekonomskih neravnoteža, ekspert kaže da nije previše optimističan.
,,Očigledno, rešenja su politička, mogu biti samo politička. A za to nam je potrebna kritična masa, ona koja razume društvene i generacijske grupe. Ne verujem da će biti moguće. Dobar deo ovih left-behind, koji obavljaju prekarne poslove, koji nemaju studije ili sa srednjom stručnom spremom, koji rade u građevinarstvu ili u drugim nesigurnim oblastima, uključujući i javni sektor – neki od njih su, na primer, čistači (oni se smatraju budžetskim radnicima, kojih se moramo osloboditi)… cela ova kategorija je danas na tržištu i podržava sve te radikalno-fašističke pokrete. Činjenica je da im druge socijalno-generacijske kategorije neće pružiti ruku, baš zato što ih smatraju neprijateljima, jer su „oni koji hoće da nas izvuku iz EU, iz NATO-a, oni koji hoće da dignu Rumuniju u vazduh…“. Ovi ljudi ne žele da raznesu Rumuniju, ali jednostavno ne mogu više da žive u njoj“.
Ekspert smatra da je 2004. bila odlučujući trenutak koji je dodatno podelio različite društvene kategorije i da mediji snose veliki deo odgovornosti. On tvrdi da, u potrazi za senzacionalizmom, štampa ne uspeva da predstavi širi kontekst u kome se dešavaju tragedije, slučajevi devijacije u ponašanju i kriminalne situacije, koji se najčešće vezuju za područja sa visokim rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti. Ovi takozvani „džepovi siromaštva“, koje mediji eksploatišu, su zaboravljena područja zemlje i kategorije stanovništva za koje se ne preduzimaju mere za smanjenje razlike u odnosu na privilegovano stanovništvo u velikim gradovima.