Udruženje „Kratkog lanca ishrane“ na „Zelenoj nedelji“ u Berlinu
Udruženje „Kratak lanac ishrane“ predstavilo je autentične rumunske proizvode iz okruga Alba, Bakau, Konstanca, Đurđu i Maramureš, na štandu Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Rumunije postavljenom u okviru međunarodne izložbe „Zelena nedelja“ („Grune Voche“), u Berlinu, Nemačkoj, u drugoj polovini januara.

Dejan Perinacz и Ana-Maria Cononovici, 04.03.2025, 18:30
Udruženje „Kratak lanac ishrane“ predstavilo je autentične rumunske proizvode iz okruga Alba, Bakau, Konstanca, Đurđu i Maramureš, na štandu Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Rumunije postavljenom u okviru međunarodne izložbe „Zelena nedelja“ („Grune Voche“) u Berlinu, Nemačkoj, u drugoj polovini januara.
Marius Tudosiei, osnivač udruženja „Kratak lanac hrane“, rekao nam je:
Bio sam na štandu ministarstva poljoprivrede. Štand je već bio postavljen. Nažalost, u taj projekat smo se uključili veoma, veoma kasno. Malo je verovatno da bismo mogli da organizujemo nešto bolje od toga, čak smo otkrili iznenađujuću otvorenost u timu koji radi u okviru ministarstva. Znate da postoji legenda da je teško raditi sa ljudima iz državnog sektora, ali eto, bili su veoma otvoreni.
Praktično, mi smo se sami pozvali, jer nam je ostalo samo nekoliko dana do početka sajma, a na njemu je bilo nekoliko članova udruženja. Neću vam davati imena brendova, ali znajte da smo poslali najbolja hladno ceđena ulja, neke riblje proizvode, zakuske i riblje konzerve, koje su naišle na veoma, veoma dobar prijem. Neke dobre stvari su se tamo zaista desile i mislim da treba da se skupimo i zajedno pripremimo za Berlin 2026.
„Zelena nedelja“ („Grune Voche“) u Berlinu, je događaj posvećen poljoprivredno-prehrambenim proizvodima i godišnje okuplja preko 60 zemalja i stotine hiljada posetilaca. Marius Tudosiei nam je objasnio koncept kratkog lanca ishrane:
Pre nekoliko godina, kratki lanac ishrane se smatrao direktnim odnosom između proizvođača i potrošača, neposrednim, obeleženim što kraćom razdaljinom između njih dvoje. Nažalost, 2025. godine to je teško izvodljivo. Međutim, u našoj viziji postoji nekoliko parametara koji, jednom promenjeni, treba da budu veoma dobro definisani, a to je da i dalje treba da postoji odnos između proizvođača i potrošača, bilo da je fizičko lice, dakle za kućnu potrošnju, bilo da je reč o ugostiteljskoj industriji: kuvar, restoran, vlasnici.
Shvatio sam da se uloga posrednika ne može zanemariti. On je nekako neophodan. Ali naša vizija je da ova karika u lancu distribucije treba da igra tihu ulogu i ni u kom slučaju ne bi trebalo da obuhvati najveći udeo u predloženom poslu.
Pod tim podrazumevam da intervencija posrednika, bilo koje prirode, treba da bude što diskretnija sa finansijske tačke gledišta, jer, nažalost, u sadašnjim velikim lancima, upravo posrednici, imaju najveću zaradu iz vrednosti gotovog proizvoda, odnosno cene koju potrošač plaća, i stoga pokušavamo da približimo te dve tektonske ploče, odnosno proizvođače i potrošače, jer oni imaju donekle različite načine komunikacije. Stoga, proizvođači često ne razumeju tačno koje su potrebe.
Naš sagovornik je primerima ilustrovao povremeno nerazumevanje potreba potrošača, tako da ili postoji nedostatak diverzifikacije ponuđenih proizvoda, ili su pogrešne opcije pakovanja: premalo za industriju ugostiteljstva, ili preveliko za kućne potrošače.
Pitali smo Mariusa Tudosijea šta bi prosečni građanin trebalo da radi:
Mislim da bi prvi korak koji bi trebalo da preduzmu bio izuzetno važan: da razmisle šta tačno stavljaju na sto i šta jedu, da razmisle o poreklu sastojaka koje kupuju i stavljaju u frižider.
U međuvremenu smo pokrenuli i edukativni projekat koji se odnosi na škole i vrtiće, i moram priznati da je najteže raditi sa mlađim uzrastima, jer je vremenski period u kome možete zaokupiti njihovu pažnju veoma kratak, ali desilo se nešto fantastično: kada sam im pokazao savršen celer koji su očigledno uvezli lanci velikih prodavnica, prešli su ga iz ruke u ruku, pomirisali i dotakli, nisu primetili ništa posebno u vezi s njim.
Zatim sam doneo celer iz bašte, koji je još uvek imao i lišće, i u trenutku kada sam zavrnuo listove i prostoriju je ispunio miris, verovatno sam postigao najbolji trenutak pažnje, jer su odjednom sva deca veoma pažljivo posmatrala to što se tamo dešavalo, jer je stimulans bio tako jak.
Primetna je razlika između onoga što možemo da kupimo iz uvoza i onoga što možemo kupiti na domaćem tržištu, zbog čega domaći potrošač treba veoma ozbiljno da razmisli o tome šta kupuje. Nisu uvek lokalni proizvodi, možda organski sertifikovani, skuplji od onih koji dolaze iz uvoza.
Moramo da razmislimo o opcijama pakovanja, o karbonskom otisku. Ima mnogo stvari i mislim da bi trebalo da postanemo malo svesniji o tome šta jedemo. Istovremeno, treba da razmišljaju o tome da je priroda organizovala stvari tako da „sezonsko“ postaje važna stavka, čak i u našim jelovnicima i da ne treba određene sastojke koristiti 365 dana godišnje.
Marius Tudosiei nas je ohrabrio da pratimo sezonske proizvode i poželeo nam „sve najbolje u ishrani“!