Biciklom do rta Horn
Danas ćemo pričati ne samo o svetskoj premijeri, već i o misiji promovisanja čitanja i sporta među mladima, koju su krajem prošle godine ostvarili Gabrijel Bota i Rudolf Niari, dvojica organizatora Međunarodnog festivala knjige Transilvanija, koji se svake jeseni održava u Klužu.
Dejan Perinacz и Ana-Maria Cononovici, 18.03.2025, 18:30
Danas ćemo pričati ne samo o svetskoj premijeri, već i o misiji promovisanja čitanja i sporta među mladima, koju su krajem prošle godine ostvarili Gabrijel Bota i Rudolf Niari, dvojica organizatora Međunarodnog festivala knjige Transilvanija, koji se svake jeseni održava u Klužu. Inspirisani romanom Radua Tudorana Jedrenje punim jedrima, njih dvoje su krenuli na biciklističko putovanje do Ognjene zemlje, i ostrva rta Horn.
Šta sve treba da znamo kada slušamo o takvoj avanturi doznajemo od Rudolfa Niarija:
Mislim da pre svega treba da se zna da je ova avantura projekat započet pre nekoliko godina, koji je krenuo od ideje promovisanja čitanja i bavljenja sportom, projekat koji je ove godine doživeo treće izdanje, a prošlogodišnje izdanje, u kojem smo nas dvojica bili prvi u istoriji čovečanstva koji su stigli biciklima do najjužnije tačke planete, odnosno do rta Horn, nosilo je naziv „Čitaj i pedaliraj do kraja sveta“. Prvo izdanje je bilo izdanje u kojem je moj kolega Gabrijel Bota proputovao Evropu biciklom, a o tome, zamoliću ga da vam, u nekoliko reči, ispriča kakva je bila avantura pre 6 godina.
Gabrijel Bota nam je ispričao:
Moramo reći da su sva izdanja „Čitaj i pedaliraj“ deo projekata „Međunarodnog festivala knjige Transilvanija“. Cilj je, kako je rekao i kolega Rudi, promocija čitanja i sporta među mladima, ali ne samo među njima. Prvo izdanje je bilo 2017. godine. Tada sam bio sam, krenuo iz Rumunije, posetio sam 10 zemalja, usput pročitao 10 knjiga i posetio 10 pisaca kod njih kući.
Mnogi od njih su nas, tokom festivala, posetili i u Klužu, a mi smo prešli 4.884 kilometra za 40 dana, ubedivši desetine hiljada ljudi da se više bave čitanjem i sportom. To je oduvek bila naša jednostavna poruka: „kroz moć primera, promovišemo čitanje i sport“. I nakon toga smo se udružili. Napravio sam divan tim sa Rudijem, počevši od 2. izdanja 2022. godine, kada smo otišli iza Arktičkog kruga, na najsevernije mesto na svetu, Severni rt. Cilj je bio da se približimo Severnom polu, ali to tada nije bilo moguće, a takođe, snagom primera, uspeli smo da promovišemo čitanje i sport.
Rudolf Niari nam govori kako je ova poruka primljena na rtu Horn:
To je bilo najveće iznenađenje za nas, pričajući pre svega o ovom projektu sa svim ljudima koje smo upoznali, svi su se pridružili ovoj ideji, ušli u našu priču i podržali nas svime što su mogli. Oni su razumeli poruku za mlade, ali su u isto vreme razumeli i priču iza ove poruke, a priča je bila da jednu knjigu odnesemo na kraj sveta. Reč je o knjizi Radua Tudorana „Jedrenje punim jedrima“, čuvenoj knjizi koja je obeležila našu mladost, i čitalački i filmski. I praktično cela naša avantura izgrađena je na ovoj knjizi u kojoj su dva prijatelja htela da stignu do Ognjene zemlje. U toj avanturi oni su se odvojili, ponovo ujedinili i otkrili te krajeve.
Uglavnom, putovali smo istom rutom, ali ovaj put avionom, preko 40.000 km, nakon čega smo biciklima, od Punta Arenasa do Ušuaje, lučkog grada u Ognjenoj zemlji, u Argentini, prešli 1.700 km biciklom u rekordnom roku od 8 dana i odatle krenuli brodom koji nas je odvezao do rta Horn. Bilo je to petodnevno putovanje u kome smo prošli pored najvažnijih glečera i kroz južni deo sveta, konačno stigli do rta Horn, gde smo, uz pomoć ekipe koja je razumela poruku, uspeli da se, na kraju, biciklom iskrcamo i drugu knjigu odnesemo do svetionika na ostrvu, gde živi oficir čileanske mornarice, sa njegovom porodicom, na petogodišnjem vojnom zadatku. I ostavili smo tu knjigu kao omaž rumunske književnosti, tamo, u svetioniku, da svi oni koji kroče na to ostrvo vide tu seme rumunske književnosti.
Gabrijel Bota je nastavio priču:
Priča iza knjige je još impresivnija. Za one koji ne znaju, Radu Tudoran je brat pesnika Džeo Bogza, a Tudoran nije njegovo pravo ime, to je njegovo književno ime. Njegovo ime je Nikolae Bogza. Moramo reći i zašto smo odneli baš tu knjigu: njegov životni san je bio da putuje oko sveta, ali nikada za života nije napustio rodnu zemlju. Štaviše, počeo je da gradi škunu u luci Galaci, ali ona nikada nije izašla iz lučkih voda. Odlučili smo da ponesemo ovu knjigu jer su i junaci knjige stigli tamo.
Tako je luksuzni primerak, u omotu od prirodne kože, dobijen na poklon od Centralne univerzitetske biblioteke „Lučijan Blaga“ iz Kluž-Napoke, ostavljen Biblioteci grada Ušuaja, a izdanje knjige iz 1967. ostavljeno je na ostrvu rta Horn. Bilo bi još mnogo toga da se priča! Ali su njih dvojica završili svoju priču, jednoglasno, uobičajenim pozivom: Ne zaboravite da čitate i da se bavite sportom!