Mladi i pristup kulturi u malim i srednjim gradovima (01.03.2023)
Kao što je poznato, kultura nije samo vrednost sama po sebi, već i oruđe koje ističe druge vrednosti. Isto tako, u savremenom svetu kulturni prostori nisu samo mesta posvećena kulturi, već i nosioci društveno-političkih principa i stavova. Polazeći od ovih premisa, studija Kulturna potrošnja mladih u malim i srednjim gradovima“ imala je za cilj da, uz podršku Fondacije Fridrih Ebert iz Rumunije, istraži u kojoj meri se kulturne aktivnosti u malim gradovima ukrštaju sa feminističkom perspektivom i da li mladi i mlade žene kulturne manifestacije povezuju sa određenim društvenim vrednostima. Druga premisa od koje je pošlo ovo istraživanje je nesigurno stanje kulturne infrastrukture u malim gradovima: malo javnih biblioteka, zatvorene bioskopske sale, domovi kulture koji su ili nefunkcionalni ili se koriste u druge svrhe osim onih za koje su namenjeni. U anketi je učestvovalo više od 225 mladih između 13 i 20 godina, a devojke su predstavljale više od 75%. Namera nije bila da većina budu devojke, jednostavno je više devojaka odlučilo da popuni upitnike i učestvuje u intervjuima, kaže nam Karmen Voinea, koordinatorka istraživanja da su ispitanice jasno napravile vezu između kulturne potrošnje određenog tipa i rodno pitanje: ,,Iz njihovih odgovora primetili smo da se na raskrsnici sa kulturnom potrošnjom pojavljuju i širi aspekti vezani za rodnu ravnopravnost i socijalnu inkluziju. Neke od njihovih potreba bile su, na primer, postojanje kulturnih prostora u kojima bi se različiti ljudi, uključujući LGBT zajednicu, mogli osećati bezbedno. Potreba da se problemi zajednice rešavaju kroz kulturu takođe se pojavila u intervjuima i odgovorima na upitnike. Pored toga, mnogi ljudi sa kojima smo razgovarali rekli su nam da su počeli da se upoznaju sa feminističkim i rodnim pitanjima kroz filmove. Pokušali smo da uhvatimo njihovo subjektivno izveštavanje o ovim prostorima. Čak i ako na papiru ili čak konkretno, imamo muzeje, imamo biblioteke, imamo kulturne centre, oni možda nisu baš privlačni za mlade žene i muškarce. Sadržaj nije prilagođen njima. Osećam potrebu da se uključim sa više participativne pozicije, da postanemo saradnici u određenim slučajevima ovih prostora kulturnih proizvoda. Činjenica da je više žena popunilo upitnike može ukazati na veće interesovanje mladih žena za kulturnu potrošnju jer se to ukršta sa feminizmom.

Christine Leșcu, 01.03.2023, 06:30
Kao što je poznato, kultura nije samo vrednost sama po sebi, već i oruđe koje ističe druge vrednosti. Isto tako, u savremenom svetu kulturni prostori nisu samo mesta posvećena kulturi, već i nosioci društveno-političkih principa i stavova. Polazeći od ovih premisa, studija Kulturna potrošnja mladih u malim i srednjim gradovima“ imala je za cilj da, uz podršku Fondacije Fridrih Ebert iz Rumunije, istraži u kojoj meri se kulturne aktivnosti u malim gradovima ukrštaju sa feminističkom perspektivom i da li mladi i mlade žene kulturne manifestacije povezuju sa određenim društvenim vrednostima. Druga premisa od koje je pošlo ovo istraživanje je nesigurno stanje kulturne infrastrukture u malim gradovima: malo javnih biblioteka, zatvorene bioskopske sale, domovi kulture koji su ili nefunkcionalni ili se koriste u druge svrhe osim onih za koje su namenjeni. U anketi je učestvovalo više od 225 mladih između 13 i 20 godina, a devojke su predstavljale više od 75%. Namera nije bila da većina budu devojke, jednostavno je više devojaka odlučilo da popuni upitnike i učestvuje u intervjuima, kaže nam Karmen Voinea, koordinatorka istraživanja da su ispitanice jasno napravile vezu između kulturne potrošnje određenog tipa i rodno pitanje: ,,Iz njihovih odgovora primetili smo da se na raskrsnici sa kulturnom potrošnjom pojavljuju i širi aspekti vezani za rodnu ravnopravnost i socijalnu inkluziju. Neke od njihovih potreba bile su, na primer, postojanje kulturnih prostora u kojima bi se različiti ljudi, uključujući LGBT zajednicu, mogli osećati bezbedno. Potreba da se problemi zajednice rešavaju kroz kulturu takođe se pojavila u intervjuima i odgovorima na upitnike. Pored toga, mnogi ljudi sa kojima smo razgovarali rekli su nam da su počeli da se upoznaju sa feminističkim i rodnim pitanjima kroz filmove. Pokušali smo da uhvatimo njihovo subjektivno izveštavanje o ovim prostorima. Čak i ako na papiru ili čak konkretno, imamo muzeje, imamo biblioteke, imamo kulturne centre, oni možda nisu baš privlačni za mlade žene i muškarce. Sadržaj nije prilagođen njima. Osećam potrebu da se uključim sa više participativne pozicije, da postanemo saradnici u određenim slučajevima ovih prostora kulturnih proizvoda. Činjenica da je više žena popunilo upitnike može ukazati na veće interesovanje mladih žena za kulturnu potrošnju jer se to ukršta sa feminizmom.
A kulturna potrošnja mladih zavisi od kulturne infrastrukture i njene ponude jer njihove navike odražavaju raznolikost i bogatstvo ove ponude ili, naprotiv, njeno siromaštvo. Karmen Voinea objašnjava: ,,Prvo, primetili smo da su najčešće kulturne aktivnosti adolescenata usamljene i domaće. Takođe, kulturne aktivnosti koje su dostupne u javnim prostorima nisu mnogo raznovrsne i nisu im prilagođene. Takođe, iako veoma veliki procenat njih odlazak u bioskop smatra atraktivnim i interesantnim, ipak 45% njih je izjavilo da nije gledalo film u bioskopu u poslednjih godinu dana, štaviše, 48% ispitanika je reklo da su morali da idu u drugi grad da bi stigli u bioskop.
Ova stvarnost se preklapa sa željom mladih da imaju bioskop u svom gradu. Istraživanje je takođe iznenadilo činjenicu da je na njihovim mentalnim mapama stari zatvoreni bioskop obeležje čak i za one koji tamo možda nikada nisu bili. Ali istraživanje o kulturnoj potrošnji mladih takođe sadrži dobre vesti. Karmen Voinea:,,Biblioteke, kako se pojavljuju u mentalnim mapama koje su mladi pravili, bile su iznenađenje. U nekoliko gradova, biblioteke su mladima omogućile ne samo prostor za čitanje ili pozajmljivanje knjiga, već i prostor u kome su mogli da smisle ideje, na primer, od korejskog kulturnog kluba do karaoke večeri. U Kalarašu, na primer, jedna mlada žena je rekla da je biblioteka njeno omiljeno mesto u gradu. U biblioteci su našli prostor u kome mogu da se razvijaju i prostor gde bi iz pozicije kokreatora mogli direktno da učestvuju u kulturnoj potrošnji. Štaviše, prostori koji najčešće posećuju mladići i devojke su i dalje javni. 70% mesta gde odlaze da konzumiraju kulturu su javna. S druge strane, kada razgovaraju o feminističkim temama, to više rade u privatnim i neformalno organizovanim prostorima. Dakle, čak, ako i dalje mladi najviše posećuju javnu infrastruktura nema dovoljno otvorenosti da se bave temama vezanim za feminizam.
Stoga je među zaključcima studije Kulturna potrošnja mladića i devojaka iz malih i srednjih gradova“ preporuka upućena nadležnima da ožive kulturne aktivnosti u javnim prostorima i učine ih inkluzivnijim, jer za to postoji potražnja.