Mentalno zdravlje zaposlenih Rumuna (19.03.2025)
Dva smrtna slučaja na radnom mestu 2024. privukla su pažnju stručnjaka. Štaviše, u februaru 2025. godine, kompanija u Rumuniji je prvi put osuđena na sudu zbog profesionalnog sagorevanja jedne zaposlene, a firma je u obavezi je da joj isplati moralnu i materijalnu štetu.
Dragana Diamandi и Iulia Hau, 19.03.2025, 11:48
Dva smrtna slučaja na radnom mestu 2024. privukla su pažnju stručnjaka. Štaviše, u februaru 2025. godine, kompanija u Rumuniji je prvi put osuđena na sudu zbog profesionalnog sagorevanja jedne zaposlene, a firma je u obavezi da joj isplati moralnu i materijalnu štetu. Podaci potvrđuju da nivo stresa na poslu ne utiče samo na izolovane slučajeve. Nedavna studija koja je analizirala odgovore 3.500 zaposlenih u Rumuniji pokazuje da 48% zaposlenih doživljava, često i vrlo često, simptome anksioznosti na poslu, dok 43% izdvaja najviše tri sata nedeljno za opuštanje.
Korina Neagu ima preko 20 godina iskustva u oblasti ljudskih resursa i osnivač je konsultantske kompanije koja pomaže organizacijama da neguju potencijal svojih zaposlenih, pomaže im da otkriju svoje talente. Ona smatra da su nizak nivo obrazovanja u Rumuniji u poslednjih 35 godina i nedostatak emocionalnog obrazovanja presudni faktori problema mentalnog zdravlja na radnom mestu. Korina Neagu veruje da rumunske škole moraju značajno da se unaprede kako bi naučile da pruže učenicima veštine koje će im biti potrebne u budućnosti:
„Škola u Rumuniji nas je dovela u situaciju da ni izdaleka ne pripremamo veštine, ne vodimo računa o emocijama naše dece. Roditelji koji su ili u inostranstvu zbog posla, ili su emocionalno nedostupni, ili su nefunkcionalni odnosi u porodici, ili siromaštvo – kada je reč o ruralnoj sredini ili zlostavljanje svih vrsta. Ni roditelji ne znaju kako da budu dobri prema sebi da bi mogli da upravljaju odnosom sa svojom decom. A onda je sve to prouzrokovalo da naša država, kao narod, sa emotivne i mentalne tačke gledišta nije baš onakva kakva bi trebalo da bude. Da, u civilizovanoj, zdravoj, normalnoj zemlji postoje politike prevencije, postoje strategije na nacionalnom nivou, postoje programi prevencije i blagostanja na organizacionom nivou — da se podstakne dobrobit i psihološka sigurnost na radu.“
Stručnjak smatra da su se u prošlosti našeg naroda formirali obrasci ponašanja i da je sada pravo vreme da se uklone. U tom smislu, strah, kao glavni instrument kontrole tokom komunizma, i dalje se cini, da se njegovo prisustvo oseća u načinu na koji se hijerarhijski odnosimo jedni prema drugima. Nedostatak kulture timskog rada, pogrešno shvaćeni individualizam i stid kao komponenta našeg odnosa jedni prema drugima su nasleđeni kulturni aspekti. Korina Neagu:
„Drugi kulturni model je da nismo imali pravo na mišljenje. Nismo znali šta znači povratna informacija. Ako bismo otvorili usta, rekli bi nam „idi u svoju sobu, sada odrasli pričaju“. Ne govorim o instrumentima prinude koji su postojali i kod kuće i u školi. Opet, ovo je model koji je ovekovečen.”
Mnogi važni glasovi u oblasti ljudskih resursa sve više navode da organizacije igraju suštinsku ulogu u dobrobiti zaposlenih, a samim tim i društva uopšte. Korina Neagu:
„Kompanije nisu treća strana, njima upravljaju ljudi koji moraju da donose odluke. Odluka da brinete o svojim zaposlenima mora biti prioritet za svaku organizaciju i za bilo koju vrstu lidera te organizacije. Zašto? Vi brinete o svojim ljudima, a oni o vašim klijentima? Vrlo je jednostavno. Da, kako o internim klientima tako i o eksternim. To je rekao Ričard Brenson, nisam to ja rekla, on je to rekao veoma dobro. Mislim, ovo je izuzetno važno da vodite računa —ne samo u smislu da dajete platu na kraju meseca, već vodite računa da im stvorite prostor, klimu, kulturu i okruženje u kojem se osećaju autentično i mogu da dođu i da se autentično izraze. Svesna autentičnost. Mislim, ne iznosimo sve o nama u javnosti, vec dolazimo bez ikakvog mača nad glavom i bez ikakvih posledica — ako dam povratnu informaciju, bez ikakve povezane traume, ako se tokom diskusije ne slažem sa vama i imamo različita mišljenja i osećam se prijatno da izrazim svoje zapažanje na način na koji mislim. Dakle, izražavam ono što mislim, bez kažnjavanja, uznemiravanja, zlostavljan, marginalizacije ili otpuštanja.“
Istraživanje koje je prošle godine sprovela platforma BestJobs otkrilo je da je zadovoljstvo rumunskih zaposlenih na najnižem nivou u poslednje tri godine, pri čemu je samo tri od deset ispitanika reklo da je zadovoljno svojim poslom. U istoj studiji, šest od deset zaposlenih reklo je da njihov posao negativno utiče na njihov lični život. Istovremeno, sve je više nevladinih organizacija i obučenih ljudi koji pomažu kompanijama i zaposlenima da razviju zdravije radno okruženje, gde zdrava komunikacija i empatija vode međuljudske odnose.
•