Da li nam veštačka inteligencija krade poslove? Može li se nešto učiniti povodom toga? (05.03.2025)
Strah da će veštačka inteligencija podstaći krizu nezaposlenosti, čineći ljudski rad irelevantnim, postalo je jedno od najbitnijih pitanja našeg vremena.

Dragana Diamandi и Iulia Hau, 05.03.2025, 11:58
Strah da će veštačka inteligencija podstaći krizu nezaposlenosti, čineći ljudski rad irelevantnim, postalo je jedno od najbitnijih pitanja našeg vremena. Iako optimističnija predviđanja tvrde da će veštačka inteligencija samo zameniti zadatke koji se ponavljaju, koji ne zahtevaju kreativnost ili inovativnost, zaposlenima u medijima i kreativnim industrijama je jasno da stvari izgledaju mračnije. Više od jedne trećine prevodilaca je izgubilo posao zbog veštačke inteligencije, a mnoge kompanije ukinule su radna mesta za pisce sadržaja, zadržavajući samo minimum kako bi rad veštačke inteligencije „zvučao više ljudski“. Pored toga, 46% ispitanika u studiji sprovedenoj u Sjedinjenim Državama strahuje da će veštačka inteligencija zameniti novinare i autore knjiga.
Luiza Baniaj, ekspert sa više od 20 godina u oblasti upravljanja Ljudskim resursima i konsultant za organizacionu transformaciju, smatra da je, u ovom kontekstu, značaj stalnog usavršavanja važniji nego ikada. Međutim, odgovornost , podjednako snose i poslodavac i zaposleni:
„Pre svega, to (pojava AI) treba da stvori potrebu za učenjem. Odgovornost za učenjem leži na svakom od nas, odnosno moj šef ne može biti odgovoran za to kako se ja razvijam, ali je odgovoran za to da imam neophodne alate i znanje kako bi mogla da radim posao za koji sam angažovana. Ili da mogu da rastem unutar kompanije, jer je i za mene i kompaniju prednost da se razvijam u toj kompaniji. Najteže je prilagoditi kulturnog čoveka, a ne da on raste, sa stanovišta veština i kompetencija. Kada se kulturno prilagodi kompaniji, zna kako se stvari dešavaju, razume taj posao, najlakše je, zapravo, da ulaže u rast, da bi napredovao na druge pozicije. A ovo je posao menadžera. Vas posao je, međutim, da preuzmete odgovornost za sopstveni razvoj.“
Luiza Baniaj smatra da za one na koje veštačka inteligencija direktno utiče, na individualnom nivou, jer posao za koji su se školovali više nije neophodan, strah ima negativne posledice. Predlaže još jedan drugačiji stav:
„Svaki put to je kao proces, vrtim se u krug, da razumem šta želim, šta volim da radim, šta od onoga što znam da radim može biti plaćeno?“ Šta se više ne plaća od onog što znam da radi? Dobro, šta mogu da uradim drugačije da bih zadržala svoju relevantnost? A onda morate početi da učite druge veštine, to je sve. Sve se menja. Postoji posao strimera već nekoliko godina! Postoji Uber? Da li postoji mogućnost da radim globalne prevode? Pojaviće se poslovi etike veštačke inteligencije, pojaviće se detektori lažnih vesti, na primer, koji će biti veoma važni u kompaniji“.
Luiza Baniaj smatra da Rumunija poslednjih godina nije dovoljno i efikasno ulagala u razvoj veština neophodnih odeljenjima za ljudske resurse, kako bi oni u svom maksimalnom kapacitetu doprineli u organizacionom i kadrovskom razvoju. Takođe smatra da veštine srednjeg menadžmenta nisu rasle organski i u korelaciji sa infrastrukturom kompanije, tako da menadžeri imaju znaje da razviju ljudski potencijal timova koje vode, na održiv i zdrav način. Ljudi na takvim pozicijama više nemaju potrebne ili odgovarajuće alate da pomognu drugima da se razvijaju, ostanu motivisani i angažovani.
„To se desilo tokom poslednje krize 2008-2009, kada je bila velika kriza. Naravno, posle toga smo prolazili kroz krize, pandemije i tako dalje… i trenutno kroz šta prolazimo. Ali onda šta se dogodilo: kompanije su morale da ponovo isplivaju na površinu veoma brzo, da bi preživele. Tada su im bili potrebni ljudi striktno fokusirani na postizanje rezultata. Ti ljudi su doneli rezultate. Oni su samo isporučili rezultate poslovanja/procesa. U oblasti ljudi, ako želite da poboljšate upravljanje, morate organski ulagati i treba da unesete razvoj, na strateški način. Vi ste taj koji mora da nauči menadžera kako da koristi čekić i nakovanj.
Vi ste taj koji morate da izvršite svoju dužnost da ih naučite, a zatim stvorite povoljan kontekst da to sprovedu, a za to nije bilo mnogo vremena. I tada su mnogi napredovali sa titulama, sa imenima; Nekako je poboljsanje poziciji korišćeno kao metoda zadržavanja, što je pogrešno, jer dugoročno samo stvara sigurnost, ne stvara razvoj ili angažovanje, to je oblik zaštite ugovora. I to se oseća, vidi se po obrascima ponašanja u kompaniji, vidi se po pritiscima, to se vidi u činjenici da više nema dirigenta, to je uloga menadžera u krajnjoj liniji, da usmerava. On je kao dirigent orkestra, tako fin i kul može da bude u smislu uticaja koji ima…“
Nedavna studija pokazuje da 50% zaposlenih u Rumuniji veruje da trenutni programi prekvalifikacije/poboljšanja u kompanijama ne uspevaju da razviju veštine komunikacije i odnosa (meke veštine) prilagođene scenarijima iz stvarnog života. U velikim kompanijama ovaj procenat dostiže 56%.
Za Luizu Baniaj, uloga koju kompanija može da igra u životima svojih zaposlenih je časna, jer oni imaju priliku da pruže ljudima korisne veštine, ne samo na poslu, već u svim oblastima njihovog života. Učenje efikasnog komuniciranja, uključivanja u donošenje odluka ili davanja i primanja povratnih informacija su kvalitete koje doprinose boljem životu i boljem društvu uopšte. Stoga će organizacije koje prihvataju kontinuirano učenje imati zaposlene spremne da odgovore na promene našeg vremena. Za njih će tehnologija biti saveznik, a ne razlog za strah.